U posljednjim danima na političkoj sceni Republike Srpske pažnju javnosti privukla je izjava Igora Crnatka, šefa Kluba zastupnika PDP-a u Narodnoj skupštini RS, koji tvrdi da je SNSD naredio opštu mobilizaciju svojih članova i koalicionih partnera.
Prema Crnatkovim riječima, do ove odluke je došlo nakon što su unutarstranačke analize pokazale da se raspoloženje građana drastično promijenilo — „većina više ne podržava nastavak politike koju vodi vlast okupljena oko Milorada Dodika“.
Crnadak ističe da vlast trpi ozbiljan pad povjerenja zbog, kako kaže, „poigravanja sa narodom“, dok građani žive pod teretom sve većih troškova života, inflacije i ekonomske nesigurnosti. Istovremeno, politička elita, tvrdi on, pokazuje sve veće bogatstvo stečeno korupcijom i zloupotrebama, što je sada „došlo na naplatu“.
On navodi da je SNSD odlučio na izbore izaći s „alibi-kandidatom“, kako bi prikrio unutarstranački strah od suočavanja s realnim posljedicama svoje politike. Kao primjer navodi Sinišu Karana, kojeg opisuje kao „čovjeka koji je poslan da izgubi“, jer, prema njemu, niko iz vrha stranke nije imao hrabrosti preuzeti rizik kandidature.
Crnadak poimence navodi najviše funkcionere SNSD-a – Željku Cvijanović, Radovana Viškovića, Sanju Vulić, Luku Petrovića, Miroslava Bojića, Srđana Amidžića i Igora Dodika – i postavlja pitanje:
„Ako je Cvijanović ograničena trenutnom funkcijom, zašto ostali nisu kandidati? Čega se boje?“
Prema njegovom mišljenju, upravo ta odluka pokazuje duboku nesigurnost unutar stranke i njene koalicije. Crnadak dodaje da ni manji koalicioni partneri nisu pokazali spremnost da se direktno suoče s političkim izazovima, oslanjajući se više na propagandu i institucionalnu moć nego na stvarnu podršku građana.
Govoreći o ekonomskoj situaciji, Crnadak naglašava oštar kontrast između života običnih građana, koji se bore s rastom cijena, kredita i troškova, i luksuza vladajućih, koji „uživaju u skupocjenim automobilima, putovanjima i nekretninama“.
On tvrdi da građani sve jasnije uviđaju razliku između obećanja i stvarnosti, što se odražava na terenu kroz rast nezadovoljstva i pad podrške SNSD-u. „Njihove interne ankete“, kaže Crnadak, „pokazuju mogući gubitak ključnih opština i gradova“.
Kao suprotnost, opozicija, prema njemu, nudi „stabilnost, poštenje i ekonomsku odgovornost“. Dodaje da vlast više ne može sakriti rezultate svoje politike, koji se ogledaju u masovnom odlasku mladih, rastu javnog duga i urušavanju institucija.
Crnadak aktuelni trenutak opisuje kao prelomni za Republiku Srpsku, poručujući da su „godine praznih obećanja završene“ i da slijedi vrijeme političke odgovornosti.
„Vlast koja mora posezati za mobilizacijom i pritiscima umjesto da uživa povjerenje građana – pokazuje da je izgubila podršku“, zaključuje on, dodajući da je mobilizacija SNSD-a „znak slabosti, a ne snage“.
Prema Crnatku, Republika Srpska ulazi u period političkog preispitivanja, u kojem građani, umorni od korupcije i bahatosti, „konačno preuzimaju kontrolu nad svojom budućnošću“.
