Iako Njemačka konstantno traži radnu snagu, radnici iz Bosne i Hercegovine sve češće se suočavaju s administrativnim barijerama. Najnoviji primjer je vaspitačica iz BiH koja u Münchenu više od šest mjeseci čeka na radnu dozvolu, iako posjeduje ugovor potpisan do 2026. godine te završeno školovanje upravo u tom gradu.
Kako navodi, procedura je pokrenuta još u aprilu. U međuvremenu je prošla kroz niz nelogičnih prepreka – najprije su joj rekli da diploma nije priznata, zatim da su dokumenti “izgubljeni”, pa je morala sve iznova predavati. Nakon toga je obaviještena da zbog “sezone odmora” mora čekati. Nova pedagoška godina je već počela, a ona i dalje nema dozvolu za rad, dok vrtić i djeca ostaju bez potrebnog kadra.
Iz Kreisverwaltungsreferata (KVR) u Münchenu priznaju da su procedure sada znatno duže nego ranije, posebno kada je riječ o kvalifikovanim radnicima i posebnim dozvolama. Svaki zahtjev, objašnjavaju, obrađuje se “od početka”, bilo da je riječ o prvom ili produženju, a u proces su uključeni i Agencija za zapošljavanje, policija, pa čak i Služba za zaštitu ustavnog poretka. U praksi to znači da administracija najviše usporava upravo profile koji su najtraženiji, ostavljajući poslodavce bez potrebnih radnika.
Posljedice su višestruke: radnici ostaju bez zarade i staža, poslodavci bez neophodne radne snage, a roditelji bez adekvatne brige za djecu. U pozadini se nameće i šira poruka – strategija Njemačke za popunjavanje deficitarnih zanimanja na terenu gubi korak sa komplikovanim procedurama koje se često pretvaraju u beskonačan proces.
