Nikola Špirić, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, izazvao je burne reakcije upotrebom izričaja “politički autizam” u kontekstu zabrane okupljanja građana iz Republike Srpske u Sarajevu. Prema njegovim riječima, takva politika “prijeti da međuentitetske granice pretvori u međudržavne”. Njegova izjava, emotivna i prepunjena alegorijom, budi refleksiju o granicama političkog govora i tolerancije.
Kontekst i poruke iza izjave
Špirić je reagirao na zabranu okupljanja na području Sarajeva, što je po njegovom mišljenju bio pokušaj gušenja slobode izražavanja i podrške institucijama entiteta. Svojim riječima, on sugerira da se radi o sabotaži državnog sistema, narušenom osjećaju pripadnosti i potencijalnoj prijetnji ustavnom uređenju.
Koristeći termin “politički autizam”, Špirić je želio jasno ukazati na navodno odsustvo političke empatije i razumijevanja među onima koji donose takve odluke. Kritika je postala još snažnija jer je usmjerena na glavni grad, simbol građanske BiH, čime se dodatno potencira polarizacija između entiteta.
Pročitaj i : https://glasbosne.ba/klubovi-kaznjeni-u-ligi-bih-sedam-timova-ukupno-placa-skoro-30-000-km/
Dublje značenje i rizici
Takvi izrazi nisu samo političko opterećenje — oni sa sobom nose ozbiljne posljedice:
- Stigmatizacija i upotreba medicinske terminologije u političkom jeziku može dovesti do trivializacije osoba s autizmom, čime se umanjuje ozbiljnost takvih poremećaja.
- Korištenje metafora koje impliciraju defekt politčke interakcije može podijeliti društvo i dugoročno atmosferu političkog dialoga učiniti neodrživijom.
- Ovakve izjave šire nepovjerenje u institucije i otvaraju pitanje: kojim jezikom uopće želimo graditi javni prostor patriotskog razgovora?
Širi kontekst u politici BiH
U politčkoj retorici u regionu često se koriste ekstremne metafore. Ali upravo je granica između simbolike i uvrede krhka — prelazak te granice može stvoriti pokretne pješčane dine nesporazuma, neprijateljstva i društvene izolacije.
Sarajevo, kao simbol državnosti i multi-etničkog suživota, je dodatno ranjivo. Takve izjave intenziviraju osjećaj straha i nepripadnosti. Na koncu, ključna pitanja ostaju: hoćemo li dozvoliti da ovakve fraze postanu norma? Ili ćemo insistirati na odgovornoj komunikaciji?
Analiza redakcije
Izjava razumljivo želi dramatično ukazati na odsustvo političkog uvažavanja i institucionalne empatičnosti — ali izbor riječi je problematičan. Upotreba izraza “politički autizam” može povrijediti osobe s autizmom i njihove porodice, reducirajući ozbiljan medicinski termin na slogane političke distance.
U demokratskom društvu, politički govor treba da gradi, a ne razara. Transparentne, argumentovane i nenasilne kritike su instrument za promjene — metafore koje ponižavaju ili stigmatiziraju nisu. One stvaraju narative “mi protiv njih”, a to, u složenoj realnosti BiH, nije put naprijed.
