Novinar Slobodan Vasković u svojoj najnovijoj analizi upozorava da ono što se sada dešava u Bakinacima — i u glavama Milorada i Igora Dodika — nije blef, nego pažljivo osmišljena strategija. Pod naslovom „Posljednji blef iz Bakinaca“, Vasković tvrdi da ideja o uvođenju vanrednog stanja nije tek prijetnja – već posljednji udarac prije konkretnih političkih pomaka.
„Ima onih koji tvrde da je sve što radi Milorad Dodik – blef. Ja tvrdim da on vrlo ozbiljno ide i to do kraja.“ Ovaj citat jasno otkriva koliko su ozbiljni planovi u igri. Po riječima Vaskovića, strani akteri ne posustaju — poruke su sve oštrije, zahtijevaju „Miči se“. Ako slijedi zao plan — vidjet ćemo uskoro.
Nova Vlada i borba za resurse
U centru igre nalazi se sastavljanje nove Vlade RS. Savo Minić, navodni savjetnik za sastav, optužen je da ne zna šta radi, osim što „dijeli podsticaje pred štalama i junicama“ dok se lista ministara smišlja u Bakinacima. Prema izvještaju, njegova uloga je više figura u rukama – „nazovi mandatar“ koji pazi da ne ‘progriješi’ jer ga to može koštati premijerskog mjesta.
Dvije pozicije izazivaju najžešću unutarnju borbu:
- Ministar unutrašnjih poslova — kandidati su Sinša Karan, Siniša Kostrešević i Boban Kusturić.
- Ministar poljoprivrede — visoko je plasirani Dragan Lukač.
Širi politički i društveni kontekst
Ova dinamika otvara pitanja o legitimnosti i transparentnosti unutar vladajuće strukture RS:
- Vanredno stanje dugo se spominjalo kao alat političke kontrole — sada se čini da je bliže nego ikada.
- Uz prekrajanje ministarskih mjesta, Dodik i Igor čine sistem koncentracije moći u uskom krugu.
- Ako sve ide prema planu — rezultat je centralizacija, manipulacija i ignorisanje institucija u interesu entitetskog vođstva.
Analiza redakcije
Vaskovićev tekst služi kao alarma: nije riječ o “još jednom blefu” već o eskalaciji političke igre. Dok mnogi možda čekaju da se situacija smiri, upravo ova tišina pred buru može biti fatalna.
Politička scena RS se kreće prema momentu odnosno tački bez povratka — gdje su zakoni zamijenjeni vezama, institucije skrivenim pregovorima, a javno mišljenje ignorisano. Ovaj članak je poziv na budnost: vrijeme je da institucije i građani prepoznaju ambicije koje prijete stabilnosti i da ih zaustave prije nego postanu fatalne.
