Ministar finansija i trezora BiH, Srđan Amidžić, na svom Instagram profilu pokrenuo je novi kontingent političke polarizacije. U videu u kojem optužuje svog bošnjačkog zamjenika da je navodno „ojadio“ Republiku Srpsku za 148 miliona KM, koristio je emotivne tehnike koje daleko prelaze granice argumentovane kritike. Njegove riječi, umotane u nacionalnu patetiku, ruše svaku pretpostavku racionalne debate i istinski služe podgrijavanju etničke netrpeljivosti.
Šta je Amidžić poručio — i šta nije rekao?
U svom obraćanju, Amidžić je naveo:
- Da je „jednim potpisom Bošnjaka“ – misleći na svog zamjenika Muhameda Hasanovića – građanima RS-a navodno oduzeto 148 miliona KM.
- Čak je umjesto argumentacije izabrao kadriranje kroz nacionalnu simboliku, koristeći i slikarski motiv “Seoba Srba” kao ilustraciju.
- Ključnu činjenicu zaobilazi: od tih 148 miliona, 110 miliona je pravno utemeljena isplata ombudsmena Viaductu, prema presudi arbitraže u Washingtonu.
- Izostavio je ulogu političkih kadrova SNSD-a u nastanku duga, kao i to da je Željka Cvijanović, njegova stranačka koleginica, potpisala sporazum kojim RS preuzima obaveze arbitraže.
- O njegovoj verziji da je Hasanović štetan, navodeći da je potpis dao uz podršku OHR-a, što predstavlja narativ o navodnom centralizmu i anti-entitetskoj politici.
- Uporedio je korupciju s onim što bi se sve moglo „izgraditi od 148 miliona“: malaženje za javne projekte (puteve, vrtiće, sigurnost škola…), uz aluziju da je to „pljačka jedna potpisom Bošnjaka“.
Amidžić je optužio opoziciju da je „ušutjela“ te, umjesto da preispituje vlast RS-a, “napada voljenog šefa i njegove poslušnike“.
Pročitaj i : Saobraćajni udes u naselju Česma: Motociklista povrijeđen u sudaru s automobilom
Širi kontekst: zamjena teza i politička manipulacija
Ovaj nastup nije izoliran incident, već ukazuje na strategiju:
- Zamjena teza – skretanje pažnje s strukturalnog odgovora na probleme (poput legalnog duga i odgovornosti za to) na etnički obojene optužbe.
- Instrumentalizacija boli i dramatike – narativi poput „pljačke naroda“ i simboli stradanja se koristi da se potisne racionalna rasprava.
- Polarizacija publike – kroz ovogodišnje emotivne manipulisanja, čelnici pokušavaju ojačati lojalnost polupodijeljenom biračkom tijelu.
- Opozijoniranje opozicije – ako vlast ne odgovara racionalno, optužuje opoziciju za izdaju, neiskrenost ili nepatriotizam, dodatno isključujući druge političke glasove.
Analiza redakcije
Amidžićev pristup, ma koliko izgledao emotivan i domoljuban, de facto odbacuje osnovne mehanizme političke odgovornosti. Prinzipi kao što su transparentnost, pitanje autoriteta i institucionalna odgovornost zamenjeni su emocionalnim pompama i etničkim podjelama.
Ovo nije patriotski govor — ovo je manipulacija emocijama. Ako želimo izgraditi društvo zasnovano na činjenicama, mi moramo ukazivati na to da snaga politike leži upravo u jasnoći, argumentima i institucionalnoj dosljednosti — a ne u nacionalnoj patetici.
