Advokat Nikola Lakić javno je istupio ne samo kao pravnik, već i kao glas razuma — i upozorenja. On tvrdi da je Ana Brnabić, predsjednica parlamenta Srbije, mogla prekršiti zakon izjavom o padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Umjesto da se radi o tragojediji, ona je izjavila da je riječ o “planiranoj diverziji” i pokušaju obojene revolucije. Prema Lakiću, takve tvrdnje bi trebale biti sankcionirane — prema krivičnom zakoniku, sankcija može iznositi čak do pet godina zatvora.
Temeljna pravna osnova
Krivično djelo „izazivanje panike i nereda“ izričito se kažnjava zatvorom. Ako Brnabić ne može dokazati činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje — odnosno ako nema konkretne dokaze da je nadstrešnica rezultat namjernih planova — onda bi njen postupak mogao predstavljati zloupotrebu položaja i instrumentalizaciju javnog govora.
Lakić smatra da ovakva izjava ne samo da „podsmeva žrtvama“, već i podiže pitanje: je li netko ohrabrio ovakav stav? Ako ne bude saslušana i data joj prilika da predoči dokaze, prema Lakiću ostaje samo jedna mogućnost — odgovornost za djelo koje je hipotetski počinila.
Pročitaj i : https://glasbosne.ba/viskovic-zavrsio-u-bolnici-nakon-svadje-sa-dodikom-pred-nama-su-burni-dani-u-rs-u/
Analiza redakcije
Izjava predsjednice parlamenta koja implicira da smrt 16 ljudi nije tragedija, već „diverzija“, ruši granicu političke pristojnosti i objektivnog pojma odgovornosti. Ako ona to izgovara bez dokaza, to se ne može smatrati samo političkim stavom — već podložnim krivično-pravnim posljedicama.
Bitno je postaviti ovo pitanje: u zemlji gdje značajni politički akteri otvoreno iznose kontroverzne teorije, mora li pravni sistem reagirati? Ovdje stoji osnovna zadaća—da li institucije reagiraju i vraćaju zakon u centar svih javnih rasprava? Ili dopuštamo da ih subjektivne izjave vrhu politike upropaštine? Ovo nije samo pravna dilema — ovo je test jačine demokratskih institucija.
