Neformalna grupa američkih advokata porijeklom iz Bosne i Hercegovine pokrenula je proces prikupljanja i analize arhivske dokumentacije iz predmeta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ).
Cilj inicijative je procjena pravnih mogućnosti za pokretanje nove međunarodne pravne akcije u vezi s odgovornošću Republike Srbije za rat i agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Advokati navode da presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine – kojom je Srbija oslobođena odgovornosti za genocid – nije bila zasnovana na potpunom uvidu u dokumentaciju državnih i vojnih institucija Srbije. Posebno ističu da Sud tada nije raspolagao:
- neredigovanim zapisnicima Vrhovnog vijeća odbrane,
- kompletnom dokumentacijom Vojske Jugoslavije,
- materijalima srbijanskih sigurnosnih službi i obavještajnih struktura,
jer su ti dokumenti Haškom tribunalu ustupljeni uz stroge mjere povjerljivosti i ograničene uslove korištenja, što je spriječilo njihovu punu primjenu pred ICJ-em.
Advokati tvrde i da je dio važnih dokaza, uključujući ratne bilješke i operativne dokumente korištene u kasnijim presudama protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, postao javno dostupan tek nakon okončanja postupka pred ICJ-em, te zato nikada nije razmatran u kontekstu međunarodne odgovornosti Srbije.
U sklopu procesa, tim pravnika je stupio u kontakt s Naserom Orićem, ratnim komandantom Armije RBiH u Srebrenici, i zatražio pristup kompletnom dokaznom materijalu iz njegovih predmeta pred ICTY-em, uključujući:
- transkripte svjedočenja,
- presude i žalbene odluke,
- operativne i vojne izvještaje,
- dokumente o komandnim i logističkim vezama između Beograda i oružanih formacija na teritoriji BiH.
Posebna pažnja u inicijativi posvećena je i fenomenu poznatom kao „Sarajevo safari“, kroz svjedočenja i javne izvore koji ukazuju na organizirane dolaske državljana iz Srbije na snajperske položaje tokom opsade Sarajeva i napade na civile.
Advokati smatraju da je u ranom periodu rata postojao sistem logističke i operativne podrške unutar Savezne Republike Jugoslavije i Vojske RS-a, koji je omogućavao pristup pozicijama s kojih su gađani civili – što bi moglo biti relevantno za procjenu uloge državnih struktura Srbije u napadima na civilno stanovništvo BiH.
Naglašavaju i sljedeće:
- inicijativa ima neformalnu podršku dijela američkih pravnih i diplomatskih stručnjaka,
- ne radi se o projektu američke administracije, već o nezavisnoj pravnoj procjeni,
- trenutna faza uključuje prikupljanje, upoređivanje i pravnu evaluaciju dokaza.
Naredni korak biće izrada pravnog mišljenja zasnovanog na presudama međunarodnih sudova, konvencijama i analizi materijala koji 2007. godine nisu bili dostupni ili nisu korišteni, nakon čega će se procijeniti pravna izvodljivost eventualnog međunarodnog postupka.
Advokati poručuju da 30 godina nakon Daytona i dalje ostaje otvoreno pitanje međunarodne odgovornosti Srbije, te da pristup neiskorištenim haškim arhivama može biti ključan za ponovno razmatranje tog pitanja.
