Bivši premijer Izraela, Naftali Benet, nedavno je uputio oštru opomenu međunarodnoj zajednici i domaćoj javnosti, upozoravajući da Turska pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdogana postaje ozbiljna strateška prijetnja Izraelu. Prema njegovim riječima, Ankara više nije samo diplomatski izazov, već predvodnik “neprijateljske sunitske osovine” koja nastoji opkoliti Izrael i izolirati ga u regionu.
„Turska pod Erdoğanom više nije samo regionalni igrač, već lider novog saveza koji nastoji preokrenuti arapski svijet protiv Izraela.” – Naftali Benet
Geopolitičko opkoljavanje i “Sunitska osa”
Benetova analiza nadilazi Tursku i ukazuje na strategijsko povezivanje interesa u sunitskom svijetu:
- Turska – druga najveća vojska u NATO-u i snažni industrijski kapaciteti.
- Katar – financijsko i diplomatsko čvorište za pokrete poput Hamasa.
- Pakistan – jedina nuklearna sila u islamskom svijetu, što prijetnju podiže na nivo nuklearnog odvraćanja.
Dok je decenijama glavni fokus Izraela bio na Iranu (šiitska osa), Benet ističe da sada postoji nova, sunitska prijetnja. On naglašava da Ankara koristi članstvo u NATO-u kao štit, dok istovremeno provodi agresivnu politiku na Bliskom istoku i Mediteranu.
Između politike i simbolike
Posebnu pažnju izazivaju Benetove reference koje se poklapaju s određenim biblijskim i geopolitičkim proročanstvima. Analitičari primjećuju da simbolika “sjeverne prijetnje” – gdje Turska zauzima ključnu ulogu – dodatno pojačava težinu njegovih upozorenja, iako Benet primarno koristi vojne i obavještajne podatke.
Vojna moć Turske
Turska posjeduje značajan vojni potencijal:
- Velika stajaća vojska s modernom tehnologijom i bespilotnim letjelicama Bayraktar, koje su značajno utjecale na sukobe u Nagorno-Karabahu i Ukrajini.
- Strateška kontrola moreuza, što joj daje moć nad komunikacijom između Crnog i Sredozemnog mora.
- Rastuća domaća industrija oružja, koja smanjuje zavisnost od zapadnog uvoza.
Zaključak Beneta
Benet jasno ističe da Izrael više ne može gledati samo prema Teheranu. Ako se Ankara, Doha i Islamabad dodatno približe, Izrael bi se mogao naći u “željeznom obruču”, mnogo teže probitljivom od bilo koje dosadašnje regionalne blokade.
Ovo upozorenje naglašava potrebu za pažljivim strateškim planiranjem i jačanjem diplomatskih saveza u regiji, jer nova sunitska osovina može promijeniti geopolitičku ravnotežu Bliskog istoka.
