ran raspolaže jednim od najvećih raketnih arsenala na Bliskom istoku. Prema procjenama američke vojne komande CENTCOM iz 2022. godine, ta zemlja posjeduje više od 3.000 balističkih projektila različitog dometa. Međutim, sigurnosni analitičari ističu da zabrinutost ne izaziva samo broj projektila, već i razvijena infrastruktura iz koje se oni mogu lansirati – kompleksan sistem podzemnih vojnih baza raspoređenih širom zemlje. Analizu o toj mreži nedavno je objavio španski list El País, pozivajući se na vojne stručnjake i dostupne obavještajne procjene.
Podzemni “raketni gradovi” kao dio strategije
Kako bi zaštitio svoje strateško naoružanje od potencijalnih napada, Iran je tokom posljednje decenije izgradio mrežu takozvanih “raketnih gradova” – podzemnih kompleksa u kojima se nalaze lansirne rampe, skladišta projektila i logistički centri.
Na pojedinim lokacijama ovi objekti nalaze se i do 500 metara ispod površine zemlje, što ih čini znatno otpornijim na zračne udare i konvencionalno bombardovanje.
Vojni analitičar Guillermo Pulido navodi da su ti objekti raspoređeni širom teritorije Irana i da mogu primiti balističke rakete dugog dometa poput Shahab-3, Sejjil i Khorramshahr. Ovi projektili imaju domet do oko 2.000 kilometara, što znači da mogu dosegnuti ciljeve širom Bliskog istoka, uključujući i teritoriju Izraela.
Kontrolu nad tim arsenalom ima Islamska revolucionarna garda (IRGC), odnosno njene zračno-svemirske snage. IRGC je u nekoliko navrata objavljivao video snimke iz unutrašnjosti tunela i podzemnih hangara, prikazujući redove raketa i lansirnih sistema kao dio strategije odvraćanja.
Projektili koji pokrivaju veliki dio regije
Prema procjenama analitičara, oko 2.000 projektila iz iranskog arsenala ima domet dovoljan da pogodi ciljeve u drugim državama Bliskog istoka. Osim balističkih projektila, Iran raspolaže i krstarećim raketama te velikim brojem bespilotnih letjelica, uključujući takozvane “kamikaza dronove” koji su posljednjih godina postali važan dio vojne strategije.
Iranske vlasti ranije su tvrdile da su njihove snage izvele napade na više američkih vojnih instalacija u regionu. Prema navodima iranske novinske agencije Tasnim, projektili su navodno usmjereni prema bazama u državama poput Bahreina, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Jordana i Saudijske Arabije.
U međuvremenu, dodatne napetosti pojavile su se i oko Hormuškog tjesnaca, jednog od najvažnijih pomorskih prolaza za transport nafte. Procjenjuje se da oko četvrtine globalne trgovine naftom prolazi kroz ovaj prolaz, zbog čega svaki sigurnosni incident može imati uticaj na svjetsko tržište energenata.
Zračna moć slabija, podzemne baze ključne
Iako Iran raspolaže velikim brojem projektila, njegova konvencionalna zračna moć znatno je slabija u poređenju s potencijalnim protivnicima. Flotu borbenih aviona čine uglavnom stariji modeli poput MiG-29 i F-14 Tomcat, koji potiču iz ranijih decenija.
Tokom prethodnih napada izraelskih snaga uništen je dio mobilnih lansirnih sistema i protivzračne odbrane, što dodatno naglašava značaj podzemnih kompleksa. Upravo oni predstavljaju ključni element iranske strategije preživljavanja u slučaju dugotrajnog sukoba.
Glavne lokacije raketnog programa
Analitičari navode nekoliko važnih centara iranskog raketnog programa:
- Khorramabad (provincija Lorestan) – skladišta i lansirne lokacije projektila zemlja-zemlja
- Regija Tabriz (provincija East Azerbaijan) – strateške vojne instalacije
- Područje Kermanshah – dodatne vojne baze i infrastruktura
Važan industrijski centar proizvodnje raketnih komponenti nalazi se u provinciji Isfahan, gdje se proizvode gorivo, dijelovi i završno sklapanje projektila. Ovaj kompleks razvijan je uz tehnološku saradnju sa Sjevernom Korejom i Kinom još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.
“Rat plotuna” – novi oblik modernog sukoba
Prema riječima analitičara Guillerma Pulida, savremeni sukobi sve češće imaju karakter takozvanog “rata plotuna”. U takvom scenariju ključnu ulogu ne igra zauzimanje teritorije, već sposobnost lansiranja ili presretanja velikog broja projektila.
Drugi analitičar, Jesús Pérez Triana, smatra da će obavještajni podaci biti presudni faktor. Dok god lansirni sistemi i ulazi u podzemne baze ostanu funkcionalni, Iran će zadržati sposobnost pokretanja novih napada.
Strateška neizvjesnost u regionu
Vojni stručnjaci upozoravaju da bi eventualni pokušaji uništavanja dubokih podzemnih baza zahtijevali vrlo precizne obavještajne informacije i specijalizirano oružje sposobno probiti planinske strukture.
Ako bi ulazi u ove komplekse bili blokirani ili uništeni, podzemni “raketni gradovi” mogli bi postati neupotrebljivi za lansiranje projektila.
Za sada, međutim, ti objekti ostaju jedan od najvažnijih strateških aduta Irana u potencijalnom dugotrajnom sigurnosnom nadmetanju na Bliskom istoku.
