Grčke brodarske kompanije našle su se u središtu ozbiljnih optužbi nakon objave istraživanja o tajnim isporukama nafte, uglja i vojnog materijala u Izrael tokom rata u Gazi.
Prema navodima izvještaja kampanje „No Harbour for Genocide“, između maja 2024. i decembra 2025. realizirano je najmanje 57 isporuka sirove nafte, ukupno oko 47 miliona barela, koje su u Izrael stizale uglavnom preko Turske. Posebno je sporno što su brodovi koristili lažne rute i isključivali sisteme za praćenje (AIS), čime su prikrivali stvarnu destinaciju.
Osim energenata, tokom 2025. godine zabilježeno je i najmanje 13 pošiljki vojnog tereta, uključujući municiju i dijelove naoružanja. Time se, prema kritičarima, otvara pitanje moguće logističke podrške vojnim operacijama.
Dodatno, između oktobra 2023. i februara 2026. u Izrael je iz Južne Afrike dopremljeno oko 751.000 tona uglja, što je ključno za rad termoelektrana. Većinom tih pošiljki upravljale su dvije velike grčke brodarske kompanije povezane s vodećim brodarskim porodicama u zemlji.
Istraživači navode da su brodovi često prijavljivali destinacije poput egipatskih luka, dok su u stvarnosti pristajali u izraelskim lukama. Takva praksa, uz gašenje identifikacijskih sistema, smatra se dijelom tzv. „flote u sjeni“, koja se koristi za zaobilaženje sankcija i kontrole.
Ove tvrdnje izazvale su oštre reakcije aktivističkih organizacija i dodatno pojačale pritisak na evropske kompanije i vlade. Kritičari upozoravaju da bi ovakve operacije mogle imati ozbiljne pravne i političke posljedice, posebno u kontekstu međunarodnih napora za kontrolu izvoza u zone sukoba.
