– U najkritičnijem trenutku, kada se sve nalazi na ivici raspada, oni zagovaraju povlačenje visokog predstavnika i dogovor tri naroda koji se nikada nisu mogli dogovoriti, izjavio je Aleksandar Popov.
Aleksandar Popov, predsjednik novosadskog Centra za regionalizam i počasni građanin Grada Sarajeva, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji i Bosni i Hercegovini, vanrednim izborima u Republici Srpskoj, energetskoj krizi koja se približava, te odnosima između Beograda i Banje Luke.
Kakvo je stanje u Srbiji u vezi s protestima, Ćacilendom, Vučićevim pritiscima na studente i prijetnjama?
– Trenutno vlada svojevrsna pat pozicija. U zemlji se prepliću dva procesa – unutrašnji, u kojem Vučić gubi kontrolu nad situacijom, i spoljnopolitički, gdje je razotkriveno njegovo licemjerje prema Evropi, Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Od četiri stuba vanjske politike, jedan po jedan mu se ruši, pa sada ni sam više ne zna kako da se snađe.
Kada su u pitanju protesti, oni povremeno dosegnu vrhunac, pa se učini da su utihnuli, ali se stalno iznova pojavljuju – u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu… Trenutno je u centru pažnje štrajk glađu koji je započela Dijana Hrka, majka poginulog mladića iz Novog Sada, što je dodatno rasplamsalo nezadovoljstvo građana.
Kada je počela štrajk glađu, došlo je do sukoba između Vučićevih pristalica okupljenih u Ćacilendu i građana koji protestuju. Ogorčenje je izazvala činjenica da su iz Ćacilenda, baš u tom trenutku, puštali pjesmu Baje Malog Knindže „Traži majka sina svoga“. Da je neko to uradio iz svog stana, komunalna policija bi odmah reagovala. Takvo ponašanje, taj prostakluk i nasilje, sada vidi cijeli Beograd – i to dodatno urušava podršku režimu.
Sličnu sliku pokazao je i odnos prema studentima koji su iz Novog Sada pješačili prema Beogradu, a morali su prenoćiti pod otvorenim nebom kod sportske hale u Inđiji. To najbolje pokazuje bezosjećajnost vlasti koja misli samo o zadržavanju moći i izbjegavanju odgovornosti.
Koliko se osjete posljedice američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije?
– Za sada građani to još ne osjećaju, kao u vrijeme Miloševića, kada se gorivo prodavalo u kantama. Trenutno goriva ima, ali se može kupiti samo gotovinom, u eurima, ili preko kartica kompanija. Još nema nestašica, jer postoje i drugi dobavljači osim NIS-a, ali ako do toga dođe, izazvat će bijes građana.
Ovo je direktna posljedica pogrešne politike – neuvođenja sankcija Rusiji i oslanjanja na „bratske odnose“. Sada se vidi koliko je ta „bratska ljubav“ lažna. Rusija ne želi da preda svoj udio u NIS-u, niti da produži gasni ugovor. Ako ostanemo bez energenata, to će biti rezultat pogrešnih odluka vlasti, a ne „više sile“.
Ako Srbija zaista želi u Evropsku uniju, ne može istovremeno voditi antievropsku kampanju i veličati Rusiju. Otvaranje „Ruskog istorijskog društva“ u Beogradu, koje je pokrenuo Aleksandar Vulin, samo dodatno pokazuje pogrešan smjer u kojem režim vodi zemlju.
Šta je s medijima koje vlast pokušava ugasiti?
– Građani se polako bude. Mnogi koji su ranije gledali samo režimske televizije poput Pinka, sada okreću N1 da vide šta se zapravo događa. Režimu je to trn u oku, pa pokušavaju ugušiti nezavisne medije – N1, Novu, Danas, Radar…
Informer i slični mediji uopšte nisu novine, to su propagandni instrumenti vlasti. Objavljuju privatne podatke, vrijeđaju ljude i potpuno gaze novinarsku etiku.
Da se vratimo na BiH – čini se da su odnosi između Vučića i Dodika zahladili. Slažete li se s tim i šta očekujete nakon izbora u RS-u?
– Dodik je uvijek igrao pragmatično – bio je dobar sa svima koji su bili na vlasti: Tadićem, Koštunicom, Ilićem, a kasnije i sa Vučićem. Vučiću je služio kao dodatni element u ideji „srpskog svijeta“, i jedno vrijeme je više boravio u Beogradu nego u Banjoj Luci.
Sada, međutim, pokušava se približiti Amerikancima i distancirati od Putina, nadajući se ukidanju sankcija. Presude Suda BiH, međutim, i dalje stoje. I mene je iznenadio taj obrat u američkoj politici. Očekivao sam da će, povodom 30. godišnjice Dejtona, biti barem pokušaja da se BiH napravi funkcionalnom državom za sve građane.
Dodik sada napada Schmidta, iako visoki predstavnik nikada nije u potpunosti iskoristio Bonska ovlaštenja. A sada pojedini međunarodni krugovi i domaći političari govore da bi se OHR trebao povući i prepustiti tri naroda da se dogovore – što je potpuno besmisleno. Ti narodi se nikada nisu mogli dogovoriti, već stalno prave političke trgovine.
Bošnjački predstavnici zagovaraju unitarizaciju, Dodik to koristi kao izgovor za prijetnje referendumom, a Hrvati traže novi izborni zakon. Ako bi se visoki predstavnik sada povukao, to bi bio kraj Bosne i Hercegovine.
Šta Beograd očekuje od izbora u Republici Srpskoj?
– Sve što se trenutno dešava s Dodikom uticat će na rezultat, ali je teško prognozirati ishod. Vučić i Dodik pokušavaju iz sjene instalirati nekoga ko će biti pod njihovom kontrolom. Vučiću Dodik više nije potreban. Da je ranije pobijedila Jelena Trivić, odmah bi se preusmjerio na nju i nastavio saradnju.
Vučiću je jedino bitno da u Banjoj Luci ima nekoga ko će sprovoditi njegove političke ciljeve i podržavati koncept „srpskog svijeta“. Zato mu nije važno ime, već poslušnost.
Jedini srpski političar u regionu koji nije po volji Beogradu je Milorad Pupovac. Režimski mediji ga otvoreno ismijavaju – čak su i u „Politici“ pokušali banalizovati napad na njega u Zagrebu, navodeći da su „bačena tri ćevapa i limun“. Krajnje sramotan pristup.
Ali zato imaju Mandića u Crnoj Gori, imali su Dodika u BiH i nadaju se da će uskoro dobiti njegovu zamjenu – političara koji će ponovo biti pod uticajem Beograda.
