U javnosti se sve češće otvara pitanje stvarne cijene uklanjanja američkih sankcija Miloradu Dodiku, članovima njegove porodice i bliskim saradnicima, ali se i dalje ne zna ko je snosio troškove i kroz koje mehanizme. Rasprava se više ne svodi samo na novac, već i na to da li su dio procesa bili politički i ekonomski ustupci koji bi tek mogli postati vidljivi.
Opozicija i ekonomski stručnjaci tvrde da ukidanje sankcija ne može biti rezultat privatnih finansija. Poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Mladen Bosić smatra da se radi o daleko većim sredstvima koja su, prema njegovim riječima, završila kod firmi angažiranih za lobističke poslove.
„Sigurno nije novcem iz džepa Milorada Dodika koji je zarađen od predsjedničke plate. Riječ je o velikim sumama koje su išle preko lobističkih kanala“, istakao je Bosić.
Slično mišljenje ima i ekonomska analitičarka Svetlana Cenić, koja naglašava da je teret lobiranja u konačnici pao na građane Republike Srpske.
„Najtragičnije je što pojedinac napravi problem, to košta čitavu naciju, a onda se traži još novca da se taj problem ukloni. To svijet nije vidio“, poručila je Cenić.
Osim finansijskog dijela, sve češće se spominju i politički ustupci. U javnosti se spekuliše da bi oni mogli uključivati izmjene ili povlačenje određenih zakonskih rješenja, kao i promjene strateških pravaca Republike Srpske. Bosić podsjeća da ovakvi pokušaji nisu novost.
„Dodik je i ranije nudio prirodna dobra Amerikancima u zamjenu za političku podršku. Pritisak se ne vrši na njega lično, već na Republiku Srpsku“, rekao je Bosić.
U tom kontekstu često se navodi sastanak Željke Cvijanović s otpravnikom poslova Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Prema informacijama iz diplomatskih izvora, razgovaralo se o južnoj interkonekciji, energetskim projektima i potencijalnom uključivanju američkih kompanija u energetski, rudarski i infrastrukturni sektor. Takvi razgovori se u javnosti tumače kao mogući znak udaljavanja od dosadašnjih partnera, posebno ruskih i kineskih firmi.
Koliki bi mogao biti stvarni trošak takvog strategičkog pomjeranja još uvijek je nejasno, posebno zbog ranijih ugovora Vlade Republike Srpske čiji detalji nikada nisu u potpunosti predstavljeni javnosti. Na to podsjeća i Svetlana Cenić, koristeći ironiju kako bi opisala poziciju u kojoj se entitet nalazi.
„Davno sam predložila da objavimo rat Njemačkoj, pa se odmah predamo i završimo priču. Ili Americi. To nam je jedina šansa“, izjavila je Cenić, dodajući poslovicu da je „budali i more do koljena“.
Politički analitičar i novinar iz Beograda Zoran Ostojić tvrdi da ključne informacije o dogovorima imaju samo pojedinci koji su učestvovali u razgovorima u Sjedinjenim Državama.
„Najviše o tome znaju dvije gospođe koje su bile u Vašingtonu. Jednoj su sankcije privremeno skinute kako bi uopšte mogla doći na sastanke“, naveo je Ostojić.
Iako ne raspolaže potpunim uvidom, smatra da se radi o procesu koji bi mogao imati ozbiljne posljedice.
„Da li to ima veze sa Zakonom o državnoj imovini, imenovanjem glavnog pregovarača ili pitanjem NATO integracija, vidjećemo vrlo brzo. Biće zanimljivo“, zaključio je.
Uz sve to, podsjeća se i da sankcije nisu uvedene samo zbog političkih neslaganja ili etničkih pitanja, već i zbog ozbiljnih optužbi za kriminal i korupciju. Upravo ti razlozi činili su dio obrazloženja američke administracije pri njihovom uvođenju. Koliko bi se ti argumenti ponovo mogli aktivirati i kakve posljedice mogu donijeti budući politički koraci, ostaje otvoreno – uz napomenu da je ulazak na američku crnu listu često mnogo lakši nego povratak s nje.
