Bosna i Hercegovina ulazi u period pojačane političke neizvjesnosti, obilježen dugotrajnim institucionalnim blokadama i sve vidljivijim nesuglasicama među ključnim političkim akterima. Posebno se u fokus javnosti ponovo vraća pozicija lidera HDZ-a BiH Dragan Čović, čiji se politički manevarski prostor, prema ocjenama dijela analitičara, značajno sužava.
Aktuelna kriza rezultat je višemjesečnih poremećaja u funkcionisanju državnih institucija. Umjesto stabilnih parlamentarnih većina i jasne zakonodavne agende, politički procesi u BiH sve češće zavise od ad-hoc dogovora, ličnih odnosa lidera i kratkoročnih političkih interesa. To je dovelo do situacije u kojoj se ključne odluke odgađaju, dok reformski procesi ostaju na čekanju.
Jedan od glavnih uzroka zastoja je raspad ranijih koalicijskih odnosa, posebno na relaciji između stranaka sa sjedištem u Sarajevu i partnera iz Republike Srpske. Pokušaji formiranja novih političkih saveza nisu donijeli stabilnost, već su dodatno zakomplikovali odnose unutar Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH, koje već duže vrijeme funkcioniše u ograničenom kapacitetu.
U takvom ambijentu, sve veću pažnju privlače istupi članova Predsjedništva BiH, institucije koja bi trebala predstavljati simbol političke ravnoteže. Nastupi Željko Komšić često izazivaju oštre reakcije, naročito kada govori o potrebi promjena postojećeg ustavnog okvira i jačanja građanskog modela države. Njegovi stavovi nailaze na podršku dijela javnosti, ali istovremeno produbljuju neslaganja s političkim predstavnicima hrvatskog naroda.
Komšićev politički diskurs, usmjeren ka reinterpretaciji dejtonskog uređenja, dodatno komplikuje odnose unutar vlasti, posebno u kontekstu izbora članova Predsjedništva i pitanja legitimnog predstavljanja. Upravo ta tema sve češće se navodi kao jedna od ključnih tačaka političkog spora u zemlji.
Istovremeno, Denis Bećirović u svojim nastupima insistira na jačanju državnih institucija, očuvanju suvereniteta i međunarodnoj podršci Bosni i Hercegovini. Ipak, bez unutrašnjeg političkog konsenzusa, takvi ciljevi ostaju teško ostvarivi, upozoravaju analitičari.
U tom kontekstu, politička pozicija Dragana Čovića postaje sve kompleksnija. Iako i dalje ima značajan uticaj u hrvatskom političkom korpusu, suočava se s pritiscima kako unutar koalicija, tako i zbog općeg zastoja u funkcionisanju vlasti. Sve češće se spekuliše o njegovim narednim potezima, uključujući i eventualnu kandidaturu za Predsjedništvo BiH, što bi moglo dodatno promijeniti političku dinamiku u zemlji.
Bosna i Hercegovina se tako nalazi u fazi u kojoj se jasno vide ograničenja postojećeg političkog modela. Bez jasnog dogovora domaćih aktera o pravcu razvoja zemlje, politička nestabilnost će, po svemu sudeći, ostati dominantno obilježje i narednog perioda.
