Smrt Radomira Kurtića, predstavnika državne kompanije Jugoimport SDPR u Moskvi, i dalje je obavijena misterijom, a prema ocjeni Nenada Čanka, istina o tom slučaju gotovo sigurno nikada neće biti rasvijetljena. Kako tvrdi, otvaranje arhiva i objelodanjivanje stvarnih okolnosti Kurtićeve smrti spriječit će moćne bezbjednosne strukture koje decenijama djeluju izvan demokratske kontrole.
Nekadašnji predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ komentarisao je vijest koja je tek nedavno dospjela u javnost – da je Radomir Kurtić preminuo 17. novembra u Moskvi, pod okolnostima koje do danas nisu razjašnjene.
Kompanija Jugoimport SDPR, najveći državni izvoznik oružja i vojne opreme u Srbiji, nakon Kurtićeve smrti poslala je komisiju u Moskvu. Prema dostupnim informacijama, utvrđeno je da iz kancelarija nedostaje veći broj povjerljivih dokumenata, kao i hard diskovi s računara. Ruske istražne službe do danas nisu dostavile forenzičke nalaze ni Ambasadi Srbije, niti bezbjednosnim institucijama u Beogradu.
Čanak smatra da takva šutnja nije slučajna.
„Sve dok se arhivi ne otvore, a to se neće desiti, istina ostaje zaključana. Tajna policija, vojna bezbjednost i strukture koje ja zovem modernom Crnom rukom odlučuju o svemu“, tvrdi Čanak.
Govoreći o trgovini oružjem, Čanak navodi da se radi o jednoj od najprofitabilnijih djelatnosti u kojoj se prepliću geopolitika, ucjene i strah.
„Srbija istovremeno isporučuje municiju Ukrajini, dok od Rusije kupuje oružje koje se u ratu pokazalo neefikasnim. Avioni koji su kupljeni nisu ni doletjeli – stigli su vozom. To je politički reket koji predsjednik Aleksandar Vučić plaća Vladimir Putin“, kaže Čanak.
Na pitanje zašto taj reket postoji, Čanak odgovara da je riječ o strahu.
„Vučić vrlo dobro zna poruke koje Moskva šalje. U Rusiji ljudi koji postanu teret često završavaju kroz prozor ili uz ‘čaj’. To nije teorija zavjere, to je obrazac. Zato Srbija ne uvodi sankcije Rusiji“, tvrdi on.
Posebno se osvrnuo na sudbinu Naftna industrija Srbije, ističući da je prodaja NIS-a Rusiji bila strateška greška s dugoročnim posljedicama.
„Naftagas je prvo otet Vojvodini, zatim preimenovan, pa 2008. praktično poklonjen Rusiji. Tada smo upozoravali da je to energetska omča oko vrata Srbije. Danas vidimo da nije riječ o ekonomiji, već o finansiranju ruskog političkog i paravojnog uticaja na Balkanu“, kaže Čanak.
Prema njegovim riječima, nacionalizacija NIS-a bila bi čin patriotizma, dok svako odlaganje tog poteza predstavlja, kako kaže, direktnu izdaju državnih interesa.
Čanak je odbacio i aferu „Generalštab“, nazivajući je politički konstruisanom.
„Zgrada Generalštaba je proglašena kulturnim dobrom tek nakon što je srušena, kako bi služila kao simbol. Umjesto propagande, Beograd bi na tom mjestu trebao dobiti nešto funkcionalno“, smatra on.
U širem političkom kontekstu, Čanak je kritikovao ideologiju „srpskog sveta“, ulogu Milorad Dodik, ali i odnos Beograda i Zagreba prema Bosni i Hercegovini. Smatra da region nikada nije prošao stvarno suočavanje s ratnom prošlošću.
„Ideologije devedesetih nikada nisu poražene. Umjesto kulture sjećanja, imamo poricanje i relativizaciju zločina. Zato se iste politike stalno vraćaju“, upozorava Čanak.
Zaključuje da ni aktuelni studentski i građanski protesti u Srbiji neće donijeti suštinske promjene, jer se, kako kaže, ne dira u sam ideološki temelj sistema.
„Srbija se stalno kreće između dvije loše opcije. Bez dubinske promjene vrijednosti, sve će se završiti unutrašnjom implozijom“, poručio je Čanak.
