Jedna za drugom, općine i gradovi širom Bosne i Hercegovine – kako u Federaciji BiH, tako i u Republici Srpskoj – priključuju se trendu uvođenja posebnih taksi za priređivače igara na sreću.
Do sada je više od 38 lokalnih zajednica izmijenilo odluke o komunalnim naknadama ili je u proceduri usvajanja mjera kojima se dodatno oporezuju kladionice i kockarski aparati. Predmet oporezivanja su pojedinačni aparati i objekti u kojima se priređuju igre na sreću, a lokalne vlasti ovim potezima postižu dvostruki efekat: jačanje budžeta i borbu protiv ovisnosti o kocki.
Punjenje budžeta i zaštita građana
Podaci iz Travnika ilustrativno govore o razmjerama problema. Prema izvještaju multidisciplinarnog tima, čak 45 posto razvoda brakova u ovoj općini povezano je s ovisnošću o kocki i alkoholu. Travnik trenutno ima oko 75 kladionica, zbog čega Općinsko vijeće razmatra zabranu izdavanja općinskih prostora ovim objektima. Ipak, visina taksi u Travniku ostaje među najnižima u zemlji – nešto više od 2.000 KM po kladionici godišnje, što je manje i od nameta koje plaćaju apoteke.
Sasvim drugačiji primjer dolazi iz Bihaća, gdje godišnja taksa za jednu kladionicu iznosi do 20.000 KM. Odluka je donijela i treći, neočekivani efekat – 12 kladionica već je zatvorilo svoje objekte i napustilo grad.
– Već smo zaprimili prve uplate u iznosu od 60.000 KM, a u budžetu za 2026. godinu planiramo oko 1,15 miliona KM prihoda od ovih taksi – izjavio je gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić.
Primjer koji se širi
Iako se često navodi da su druge općine slijedile primjer Bihaća, upravo je Bosanska Krupa bila prva lokalna zajednica koja je još 2023. godine započela borbu protiv kladioničarske industrije izmjenama odluke o komunalnim taksama.
– Našu odluku pokušali su osporiti žalbom Komisiji za zaštitu ljudskih prava i ravnopravnosti spolova, ali je ona jednoglasno odbijena – istakao je Elvedin Hasanagić iz Bosanske Krupe.
Uz Bosansku Krupu, Travnik i Bihać, slične odluke već su usvojile općine i gradovi poput Sanskog Mosta, Bužima, Velike Kladuše, Laktaša, Donjeg Vakufa, Zavidovića, Živinica, Kalesije, Srebrenika, Gradačca, Bijeljine, Visokog, Breze, Hadžića, Zenice i Konjica.
Konjic je privukao posebnu pažnju nakon što je Premier kladionica objavila da im je grad, po presudi Kantonalnog suda u Mostaru, isplatio oko 20.000 KM. Međutim, radilo se o ranijoj taksi za istaknutu firmu, što nije obeshrabrilo gradske vlasti.
– Gradsko vijeće Konjica usvojilo je novu Odluku o komunalnim taksama koja obuhvata reklame, privremeno korištenje javnih površina, kao i priređivanje igara na sreću i korištenje aparata – pojasnio je Edis Macić iz Gradske uprave.
Građanski pritisak i širenje inicijative
Nakon uspjeha u Bihaću, brojne građanske inicijative širom BiH zatražile su od svojih lokalnih vlasti uvođenje istih ili sličnih mjera. Kampanja pod sloganom „Biraj porodicu, ne kladionicu“ postala je simbol ovog procesa.
– Pokazali smo da država može biti jedinstvena kada postoji zajednički cilj i jasno prepoznat problem. Ovo je jedna od najšire koordiniranih i najuspješnijih inicijativa u posljednjih 30 godina – smatra aktivista Selmir Mujagić.
U narednom periodu rasprave o uvođenju taksi očekuju se u općinama i gradovima poput Ilijaša, Tuzle, Ilidže, Cazina, Banje Luke, Bugojna, Mostara, Lukavca, Goražda, Maglaja i drugih.
Lukavac – konkretni finansijski efekti
Jedna od posljednjih lokalnih zajednica koja je usvojila ovu odluku je Lukavac. Gradsko vijeće je krajem 2025. godine donijelo Odluku o komunalnim taksama koja, osim nameta, uvodi i inspekcijski nadzor, kazne i prinudnu naplatu.
Lukavac ima 28 kladioničarskih objekata, od kojih se očekuje prihod od oko 500.000 KM godišnje. Uz to, svaki objekat u prosjeku ima 15 aparata, što kroz takse na aparate donosi dodatnih 1,5 miliona KM – ukupno oko dva miliona KM godišnje.
Pametna ulaganja umjesto gubitaka
Ako se ovaj trend nastavi i broj općina koje uvode takse dostigne 40, procjene govore da bi oko 80 miliona KM godišnje ostalo u lokalnim zajednicama, umjesto da završava u kladioničarskim lancima.
Taj novac mogao bi biti usmjeren u škole, vrtiće, sport, infrastrukturu i preventivne programe, što bi predstavljalo jedan od najznačajnijih društvenih pomaka u 2026. godini – i potencijalni zaokret u vođenju javnih politika, upravo u izbornoj godini.
