Tri decenije nakon završetka rata, ubistva počinjena tokom opsade Sarajeva ponovo su dospjela na svjetske naslovnice. Italijansko pravosuđe pokrenulo je istragu, a postavlja se pitanje koliko će još država slijediti taj primjer, dok Bosna i Hercegovina i dalje čeka konkretne poteze.
„Italijanski mediji razotkrili su i javnosti predočili nezamisliv oblik ratnog turizma, organizovan od strane četničkih zločinaca i određenih, nikad imenovanih, posrednika uključenih u sistematsko ubijanje Sarajlija.“ Ovim riječima započeo je tekst objavljen na naslovnoj strani Oslobođenja 1. aprila 1995. godine, pod naslovom „Snajperski safari u Sarajevu“.
Srpski „gospodin“
Torinski dnevnik La Stampa tada je objavio i svjedočenje svog novinara. Giuseppe Zaccaria opisao je kako ga je na Palama dočekao „gospodin u uniformi srpske vojske“ i poveo do kraja svog dvorišta, gdje se nalazila improvizovana baraka, jedva veća od kućice za psa. Unutra – gumeni madrac na podu, mali otvor na zidu i snajperska puška postavljena prema gradu.
„Pogledaj“, rekao mu je domaćin. Kroz optiku su se jasno vidjeli ljudi kako trče takozvanom „snajperskom alejom“, između hotela Holiday Inn i ruševine nekadašnjeg hotela Bristol. Na nišanu se pojavila starija žena. „Hoćeš li pucati?“, navodno je upitao „gospodin“, nudeći gostu da preuzme njegovo zadovoljstvo, navodi se u tekstu.
Trideset godina kasnije – istrage izvan BiH
Tri decenije poslije, tužioci u Milanu otvorili su istragu protiv italijanskih državljana zbog sumnje na teško krivično djelo ubistva, s otežavajućim okolnostima okrutnosti i niskih pob importer motiva. Prema navodima, osumnjičeni su plaćali velike iznose novca kako bi tokom opsade Sarajeva mogli učestvovati u takozvanim „vikend-safarijima“, pucajući na civile iz zabave.
Italijanski novinar i pisac Ezio Gavazzeni, čija je prijava dovela do otvaranja predmeta u Milanu, istakao je da u ovim zločinačkim pohodima nisu učestvovali isključivo Italijani.
– Postoje ozbiljne indicije da su u tome učestvovali i imućni državljani drugih zapadnih zemalja – naveo je Gavazzeni.
Slična mogućnost postoji i u Belgiji. Prema riječima bivšeg međunarodnog sudije Chrisa van den Wyngaerta, belgijsko tužilaštvo moglo bi otvoriti istragu ukoliko se utvrdi da su u „snajperskom turizmu“ učestvovali i belgijski državljani.
Govora o istragama bilo je i u Sjedinjenim Američkim Državama. I dok se u sve više zemalja razmatra pravno procesuiranje, u Bosni i Hercegovini pitanje i dalje ostaje otvoreno – gdje su domaće istrage, optužnice i presude?
Predmet bez odluke
– U Tužilaštvu BiH predmet je formiran 2022. godine, na osnovu prijave bivše gradonačelnice Sarajeva. Postupak je u toku, ali tužilačka odluka još nije donesena – saopćeno je iz Tužilaštva BiH za Oslobođenje.
Tri godine bez konačne odluke.
– U BiH je ova tema dugo gurana pod tepih. Smatram da je razlog u tome što je riječ o dubokoj i još uvijek bolnoj rani. Društvo je podijeljeno na tri etničke zajednice, a otvaranje procesa koji bi mogao teretiti jednu od njih nosi rizik od ozbiljnih tenzija. To je moj lični utisak. Ipak, vjerujem da bi makar dvije ili tri osobe morale odgovarati pred sudom – rekao je Gavazzeni.
Pravnici upozoravaju da vrijeme radi protiv istine: svjedoci umiru ili stare, sjećanja blijede, a ukoliko su u sve bile uključene i obavještajne ili paraobavještajne strukture, rasvjetljavanje zločina postaje još složenije.
Pravo Italije na procesuiranje
– Italijansko tužilaštvo ima puno pravo da krivično goni svoje državljane za djela počinjena van granica Italije, uključujući i ratne zločine u BiH. To proizlazi iz principa aktivne personalne jurisdikcije italijanskog krivičnog prava. Kod slučaja „Sarajevo Safari“ riječ je o izuzetno teškom krivičnom djelu za koje je predviđena i doživotna kazna zatvora, a koje ne zastarijeva. Italijanski zakon omogućava gonjenje čak i kada je krivično djelo izvršeno u drugoj državi – pojašnjava profesor ustavnog prava Davor Trlin za Oslobođenje.
Dodaje da tužilaštva Italije, Belgije ili SAD-a imaju mogućnost da zatraže međunarodnu pravnu pomoć od institucija u BiH.
– Takvi zahtjevi upućuju se putem Ministarstva pravde BiH kao centralnog organa za međunarodnu saradnju. Tužilaštvo BiH može dostaviti dokaze, iskaze svjedoka i relevantnu dokumentaciju. Osnov za saradnju su međunarodne konvencije i bilateralni sporazumi, a kod ratnih zločina ona je dodatno olakšana jer se ne radi o političkim djelima – ističe Trlin.
U Tužilaštvu BiH, međutim, navode da ih pravosudni organi Italije do sada nisu zvanično kontaktirali.
