Željka Cvijanović objavila je da je tokom razgovora u Washingtonu „istakla očekivanje da administracija predsjednika Trumpa pomogne u okončanju perioda nedemokratskog stranog intervencionizma u Bosni i Hercegovini“.
O njenim susretima u američkoj prijestonici izvještavao je i Ivica Puljić, dopisnik FTV-a, koji je domaćim političarima prenio stavove članice Predsjedništva BiH. U fokus je došla i April McClain Delaney, demokratska kongreskinja iz savezne države Maryland, koja se ranije oglašavala o političkim prilikama u BiH, posebno u vezi s djelovanjem Milorada Dodika.
U saopštenju od 13. marta 2025. godine, objavljenom zajedno s kolegama iz Marylanda, navela je:
„Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, predstavlja međunarodnu zabrinutost zbog svoje secesionističke retorike i nedavnih javnih istupa, uključujući nošenje kape ‘Make America Great Again’ i otvorenu podršku Donaldu Trumpu, što se često spominje u političkim analizama i dezinformacijama.“ Dodaje se i da „američki Kongres aktivno prati razvoj situacije u regionu, a među inicijativama se ističe Zakon o sjećanju na genocid u Srebrenici iz 2023. godine, usmjeren na suočavanje s historijskim i savremenim tenzijama“.
Upravo je Delaney bila jedna od kongreskinja koja se srela sa Cvijanović, a zajednička fotografija nastala je u hodniku ispred njenog ureda.
Sa republikankom Claudiom Tenney iz New Yorka, predsjednicom srpskog Caucusa i otvorenom pristalicom politike Donalda Trumpa, Cvijanović je razgovarala u njenom kabinetu. Tenney se u američkim medijima povremeno spominje kao potencijalna kandidatkinja za buduću ambasadoricu Washingtona u Srbiji. Tokom osamdesetih godina radila je u jugoslavenskom konzulatu u New Yorku, boravila u Beogradu i naučila srpski jezik, zbog čega je i danas bliska srpskoj zajednici u SAD-u.
Cvijanović se susrela i s Annom Paulinom Lunom iz Floride, još jednom snažnom pristalicom Trumpa, koja je na društvenoj mreži X objavila da je razgovarala s „Predsjednicom Bosne i Hercegovine (?!)“. Ranije je javno postavljala pitanje ko stoji iza tzv. „ljudskog safarija“ u Sarajevu.
Zabilježen je i susret sa senatorom Ronom Johnsonom iz Wisconsina, dugogodišnjim republikancem poznatim po konzervativnim stavovima i vezama s Donaldom Trumpom.
Na jedan od sastanaka, s kongresmenom Andyjem Oglesom iz Tennesseeja, Cvijanović je povela i Milorada Dodika, koji je u SAD putovao s turističkom vizom. Ogles se već duže nalazi pod istragom zbog sumnji u finansijske malverzacije – tema koja, kako se ironično primjećuje, ne odudara mnogo od optužbi koje se vežu uz Dodika.
U domaćoj javnosti pažnju je privukao i njen susret s američkim ministrom trgovine Howardom Lutnickom. Riječ je o sastanku koji je, prema dostupnim informacijama, plaćen, kao i prethodni susret iz maja 2025. godine. To je otvorilo pitanje percepcije navodnog „povlaštenog pristupa“ koji Cvijanović ima u Washingtonu, dok drugi bh. političari navodno nailaze na zatvorena vrata.
Takva slika, međutim, ne odražava u potpunosti stvarnost. Krajem 2025. godine, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović boravio je u Washingtonu, gdje je razgovarao s Allison Hooker, jednom od najviših zvaničnica State Departmenta. Na Capitol Hillu održao je i niz sastanaka s kongresmenima koji politički imaju veću težinu od sagovornika Željke Cvijanović.
Šef diplomatije BiH Dino Konaković također je više puta posjećivao SAD, gdje je imao razgovore u State Departmentu, Kongresu i Vijeću za nacionalnu sigurnost Bijele kuće. Ipak, njihove posjete domaća javnost često je komentarisala posprdno, dok su aktivnosti Cvijanović predstavljane kao izuzetni diplomatski uspjesi. Čak se i Dodikov boravak u Washingtonu, iako je ušao s turističkom vizom i uz visoke troškove, u dijelu medija predstavljao kao značajan diplomatski rezultat.
Puljić navodi da ne brani politiku Bećirovića ili Konakovića, ali postavlja pitanje dvostrukih aršina: šta bi se desilo da su oni, poput Dodika, otišli na NBA utakmicu tokom boravka u Washingtonu? „Najmanje polovina sarajevskih medija bi objavila naslove poput: ‘Dino troši državni novac i ide na utakmice’. Za Dodika, pak, isti ti mediji imaju razumijevanja i govore o ‘uspješnoj diplomatskoj posjeti’.“
U tekstu se navodi da Cvijanović vrlo vješto koristi medijsku strategiju – niz fotografija i kratkih objava o susretima, često usputnim i bez stvarne političke težine, stvara iluziju diplomatske aktivnosti i preusmjerava pažnju javnosti na kritiku drugih političara.
U dijelu analize govori se i o Željku Komšiću, koji je više puta boravio u SAD-u, ali bez značajnijih zvaničnih sastanaka. Tokom posljednje posjete boravi u New Yorku, bez zvaničnih susreta s predstavnicima BiH pri UN-u, a potom putuje na predavanje na Yaleu i u Washington, gdje neće prisustvovati Molitvenom doručku. Prema dostupnim informacijama, tek treba vidjeti hoće li uopće imati političkih sastanaka.
Autor podsjeća i na dvije važne okolnosti: bošnjački političari nemaju budžete od desetine miliona dolara za lobiranje, dok ni Donald Trump, ni njegovi saveznici, ni Dodikovi lobisti neće trajno ostati na vlasti. „Sve prolazi, pa i doživotna robija“, navodi se u tekstu pozivajući se na citat pripisan Sokratu.
Na kraju se podsjeća da se Cvijanović oglasila i poslije sastanka s kongresmenom Paulom Gosarom:
„Sagovornika sam upoznala s činjenicom da je Bosna i Hercegovina jedina kolonija u Evropi i tipičan neuspjeli projekat izgradnje države-nacije. Naglasila sam da je BiH zasnovana na ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, a ne na dominaciji jednih nad drugima“, navela je.
Ponovila je i raniji stav:
„Naglasila sam da od administracije predsjednika Trumpa očekujemo podršku kako bi se okončala era nedemokratskog stranog intervencionizma u BiH.“
