Djelovanje američkog predsjednika na političkoj sceni u Beogradu ozbiljno mijenja raspored utjecaja na zapadnom Balkanu. Takav razvoj događaja potiskuje ruski utjecaj u regionu, dok najveću korist u novoj energetskoj situaciji ostvaruje mađarski premijer Viktor Orban, susjed Aleksandra Vučića.
List Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je analizu pod naslovom „Tramp razotkriva Vučićevu iluziju moći“, u kojoj autor Andreas Mihm u postupku prisilnog oduzimanja NIS-a prepoznaje dubok politički poraz predsjednika Srbije.
Na početku teksta Mihm podsjeća da Trump ima reputaciju političara koji često odustaje nakon početnog pritiska, ali ističe da postoje situacije u kojima djeluje odlučno: “Trump je u tim trenucima vrlo ozbiljan. To prvo osjete oni koje smatra slabima, poput poglavara Venezuele kojem je faktički oduzeta moć. Drugi primjer je Srbija i njen predsjednik Aleksandar Vučić. Dugo se činilo da će uspjeti da izbjegne zahtjeve Washingtona, ali je na kraju popustio, i to bez ikakve demonstracije sile. Bilo je dovoljno da SAD ne produže izuzeće od sankcija za NIS. Suočen s energetski nestabilnom situacijom i zabrinutošću građana zbog mogućeg nedostatka goriva, Vučić je morao pristati na uvjete. Američkom predsjedniku već godinama smeta ruski vlasnički udio u NIS-u, kao i drugi ruski energetski interesi koje nastoji ograničiti – uključujući smanjenje ruskog izvoza nafte u Indiju, sankcije Gazpromu i prisilnu prodaju Lukoilovih operacija fondu Carlyle.”
U nastavku analize naglašava se da je Trumpov pritisak u Beogradu utjecao na regionalnu ravnotežu snaga, jer prisutnost Moskve vidno slabi. Kao glavni dobitnik nove energetske situacije navodi se Orbanova Mađarska: “Energetski gigant MOL, koji djeluje pod Orbanovim utjecajem, smatra se najizglednijim novim većinskim vlasnikom NIS-a, ukoliko SAD daju zeleno svjetlo. Indikatori trenutno idu u tom smjeru. MOL i dalje dobija ruski plin i povoljnu naftu, a kroz NIS bi mogao preuzeti prevlast u distribuciji nafte na zapadnom Balkanu. Investitori imaju velika očekivanja, što potvrđuje i rast vrijednosti dionica MOL-a za trećinu nakon prvih glasina o preuzimanju.”
Autor podsjeća da Orban, kojeg evropske institucije smatraju „neliberalnim“, održava bliske odnose i s Trumpom i s Putinom, te se protivi mjerama EU usmjerenim na slabljenje Rusije. Upravo takva politika izaziva napetosti u Uniji: Španija i Rumunija blokirale su mađarske investitore u njihovim energetskim i željezničkim projektima, a kompanija Eon bila je prisiljena odgoditi predaju svoje rumunske podružnice. Ipak, eventualno preuzimanje NIS-a tumači se kao jedan od Orbanovih najvećih političkih uspjeha, jer time Rusija ostaje ključni dobavljač energenata, dok Mađarska planira pred Evropskim sudom pravde osporiti planove EU o zabrani uvoza ruskih resursa. Navodi se i da će se u Mađarskoj glasati prije donošenja sudske odluke, pa će rezultati izbora odrediti koliko će još zemalja unutar kontinenta nastaviti finansirati ruske operacije kupovinom energenata.
Slijedi i politička procjena pozicije Srbije: “Iako se Orban često suprotstavlja Briselu, paradoksalno je to što se Vučićevo sve veće oslanjanje na Budimpeštu zapravo pretvara u približavanje Evropskoj uniji, jer se i MOL mora pridržavati pravila EU. Samo jedna američka odluka vratila je srbijanskog lidera, koji je sebe smatrao ravnopravnim s Putinom i kineskim predsjednikom, u realnost: on upravlja državom ograničenih ekonomskih mogućnosti, sa slabim pravosudnim aparatom i građanima koji se sve snažnije suprotstavljaju njegovoj vlasti, zbog čega je bio primoran najaviti vanredne izbore.”
U zaključku se ističe da je Srbija od 2012. godine u procesu pristupanja EU, te da kao najveća država regiona ima ključnu ulogu, ali da Brisel mora insistirati na saradnji sa političkim akterima koji su iskreno posvećeni evropskom putu. Prema ocjeni analitičara, Vučić trenutno ne ulijeva takvo povjerenje, jer je izgubio podršku vlastitog naroda i povjerenje evropskih institucija, prenosi Deutsche Welle.
