Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović započeo je mandat posjetom Brisel, nastojeći poslati snažnu političku poruku o opredijeljenosti zemlje ka članstvu u NATO-u. Ipak, sama posjeta pokazala je da je put Bosne i Hercegovine ka NATO i dalje opterećen ozbiljnim unutrašnjim podjelama.
Jedan od najuočljivijih detalja bio je izostanak susreta s generalnim sekretarom Mark Rutte, iako je takav sastanak bio očekivan. Umjesto toga, Bećirović je razgovarao sa zamjenicom generalnog sekretara Radmila Šekerinska, koja je nakon sastanka dala vrlo suzdržanu izjavu, bez konkretnih naznaka o napretku.
Tokom razgovora, Bećirović je istakao da je Bosna i Hercegovina već napravila značajne tehničke korake: od reformskih programa i učešća u međunarodnim misijama, do povećanja izdvajanja za odbranu i modernizacije vojske. Naglasio je i ambiciju da BiH dobije poziv za članstvo najkasnije do 2030. godine, što predstavlja jasan politički cilj.
Ipak, poruka iz NATO-a bila je nedvosmislena – ključ nije u tehničkim reformama, nego u političkom jedinstvu unutar države. Bez unutrašnjeg konsenzusa i formalnog zahtjeva za članstvo, proces ne može preći u narednu fazu.
Najveća prepreka ostaje stav vlasti u Republika Srpska, gdje politički lideri zagovaraju vojnu neutralnost i otvoreno se protive ulasku u NATO. Upravo taj raskol blokira donošenje odluka na državnom nivou i čini napredak gotovo nemogućim.
Zbog toga analitičari upozoravaju da su rokovi poput 2030. godine više politička ambicija nego realna projekcija u trenutnim okolnostima. Iako međunarodni partneri, uključujući Sjedinjene Američke Države, nastavljaju podržavati proširenje NATO-a, stvarna odluka o budućnosti BiH ostaje unutar njenih granica.
Posjeta Briselu tako je, uprkos snažnoj simbolici, još jednom potvrdila suštinsku činjenicu – bez unutrašnjeg dogovora nema ni vanjskopolitičkog iskoraka.
